DRAGUTIN ŠURBEK Tigar iz Zagreba nikad nije priznavao talent, samo rad i znoj

Najveći! Dvostruki svjetski prvak, osvajač 36 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima! Stolnotenisač koji se uzdigao svojim igračkim kvalitetama, rezultatima, pojavom i ličnošću u besmrtne zvijezde hrvatskog sporta. Šurba je obogatio i oplemenio stolotenisku igru. Posjedovao je neutaženi apetit za vježbanjem i usavršavanjem, trenirao je svaki dan. Mnogo, vrlo mnogo. Nitko Dragutina nije mogao otrgnuti od reketa. I danas nakon izvanredno dugog aktivnog bavljenja sportom, takvu ljubav i upornost nitko do njega nije pokazao ni ostvario. Probijao se bruseći svoj prirodni dar - znojem. Fanatično je radio na svom sportskom usavršavanju. Bio je opsjednut stolnim tenisom, ali srećom nije živio u oblacima...
Dragutin Šurbek rođen je 8. kolovoza 1946. u Zagrebu, u radničkoj obitelji na Trnju. Počeo je igrati pingić u osnovnoj školi, pa onda na Ribnjaku, da bi nastavio u klubu Poštar. Godine 1964. postao je reprezentativac i malo iza toga završio je u najjačem zagrebačkom klubu Zagrebu, koji je kasnije promijenio ime u GSTK Vjesnik Zagreb. I to je bilo najbolje i najbogatije Šurbekovo razdoblje.
Za stolom impulzivni napadač koji je 'lomio' kičmu svojim suparnicima, prvenstveno snagom , ali i preciznošću. Imao je savršeni tajming, loptica je zapravo 'eksplodirala' na licu njegovog reketa. Intezivni stolnotenisač s mnogo finesa u igri. Njegovo najjače oružje bio je topspin forhend i potom završni smeč. U brzoj izmjeni udaraca uspijevala mu je beskrajna paleta spinova, od topspina do sajdspina. Svu snagu čitavog tijela unosio je u udarac. Rijetko mu se događalo da promaši zicer. Šurbek je vrlo brzo shvatio i uvijek ponavljao - samo vrhunska fizička pripremljenost donosi i vrhunske rezultate. Uostalom, u svijetu su ga smatrali najbolje pripremljenim stolnotenisačem. Prvi pravi pothvat mladi Šurbek napravio je u Francuskoj:
'Na najvećim natjecanjima stolni tenis se pretvara u uzburkano more na kojem se njišu nesigurne barke favoriziranih igrača, koje čas tonu, čas isplivaju na površinu'
Iz Lyona 1968. anonimni Dragutin Šurbek 'isplivao' je s pobjedničkim peharom i vratio se u Zagreb s naslovom pojedinačnog europskog prvaka! Poslije su zaredale pobjede na brojnim međunarodnim turnirima na svim kontinentima. Trijumfirao je 112 puta, 42 puta je bio pobjednik u singlu, 32 puta u muškim parovima, četiri puta u mješovitim parovima i 34 puta u momčadskim natjecanjima. Čudesna bilanca. Svakako najveći hrvatski kovač medalja. U pozamašnoj kolekciji ima 36 odličja raznih boja i veličina u koje je natopljeno na hektolitre znoja. Osvojio je 14 medalja na svjetskim prvenstvima (dvije zlatne, dvije srebrne i deset brončanih) i 22 s europskih prvenstava (pet zlatnih, pet srebrnih i 12 brončanih).


- Kad bih sve medalje objesio oko vrata teško da bih bio u stanju izdržati sav taj teret - sa smješkom je znao govoriti Šurba.
Osvojio je 30 jugoslavenskih titula, u singlu je prvak bio 1965., 1972., 1975. i 1976. Na tu brojku treba pridodati i 34 naslova hrvatskog prvaka, kao i pet vrijednih pobjeda pri kraju sportske karijere u neovisnoj Hrvatskoj. Neslužbeno je svjetski rekorder u broju nastupa za reprezentaciju, za Jugoslaviju je odigrao 503 susreta, a tome treba pribrojiti i 15-tak nastupa za neovisnu Hrvatsku. Mnogi njegovi mečevi pripadaju antologiji stolnoteniskog sporta.
- Stolni tenis je vražja igra - govorio je Šurbek:
- Ako ruka malo zadrhti, ako refleks na trenutka otkaže poslušnost ili skok za stolom nije dovoljno brz, prednsot se istopi kao snijeg na suncu. Doživljavao sam paklene Tantalove muke u mnogim mečevima kroz svoju karijeru. Srećem, bilo ih je više kada sam se uspio izvući iz mrtvih, iz vrlo kritičnih situacija...'
Kao nezamjenjivi član Vjesnika pridonio je osvajanju Kupa europskih prvaka 1973., 1974. i 1976. i Kupa velesajamskih gradova 1970. i 1972. (isto je uspio i sa Saarbrückenom 1982.). Branio je boje reprezentacije Europe u susretu s Japanom 1969. i bio najstariji sudionik Olimpijskih igara u Braceloni 1992. gdje je igrao u paru sa Zoranom Primorcem. Šurbek se okušao i na veteranskim turnirima gdje je osvojio SP u singlu 1988. u Zagrebu. U parovima je postao svjetski prvak u Luzernu 2002., a isto mu je pošlo za rukom i na Europskom prvenstvu 1997.
Treba spomenuti i nesvakidašnji rekord koji drži zagrebački stolni tenis zapravo Vjesnikova slavna momčad Šurbek, Čordaš i Stipančić s trenerom Vukušićem. Od lipnja 1971. do svibnja 1975. nisu izgubitili niti jednu službenu utakmicu, međunarodnu a niti na domaćim prvenstvima zabilježivši nevjerovatne 122 uzastopne pobjede! Presedan u svjetskom sportu.
Krajem 1977. Šurbek je sporazumno napustio Vjesnik i otišao u SR Njemačku gdje je niz godina nastupao u Bundesligi, iako je živio i trenirao u Zagrebu. Tigar iz Zagreba, kako mu je bio nadimak, igrao je za Calw, Saarbrücken, Esslingen, Frankfurt, Hamburger, Tus Glinde, a u Hrvatskoj za Vodovod, Industrogradnju, Signotehnu, Maschinocommerce, Zagreb...

 DRUGI O ŠURBEKU

Šurbek je bio posebno jak u igri parova, za mene najbolji svjetski dubl igrač kojeg sam gledao, a gledao sam mnoge, a protiv mnogih sam i igrao. Mačja pokretljivost i užasna snaga. Taj 'Zagrebački tigar' nikad nije posustajao'
Mađar Zoltan Berczik, bivši europski prvak

 

'Atleta stolnotenisač. U arenama se borio kao da mu o tome ovisi život.'
Velšanin Roy Evans, bivši predsjednik ITTF-a

 

'Klasa! Neosporno jedan od nekoliko njih koji su podigli vrijednosti stolnoteniskog sporta'
Mihovil Kapetanić, predratni Haškovac i bivši predsjednik ETTU-a

 

'Nismo slučajno secirali igru Stipančića i Šurbeka. Čak smo pokušali napraviti njihove dvojnike kako bi pronašli odgovarajuću protuigru. Šurbekov prvoklasni topspin je bio razorne snage'
kineska legena Li Furong

 

ŠURBEK O STOLNOM TENIS I SEBI

'Sportaši su ratnici. Mi ratujemo s reketom, a tanka zelena mreža je linija fronte. I onda tko će koga. Odlučuje znanje. Ne! Svi ga imamo na bacanje. Odlučuje taktika, a još više srce. I trunka sreće'

 

'Sport mi nije ništa poklonio. Sve sam stekao borbom, znojem i naporom'

 

'U svojim najboljim godinama praktički sam trenirao svaki dan po nekoliko puta. Trčao sam dionice po 12 kilometara bez obzira na vrijeme, po kiši, vjetru... Nikad nisam priznao talent, već rad i znoj'

 

'U sportu nema žrtve, niti bilo tko smije reći da je žrtva toga čime se bavi po vlastitom izboru'

 

'Ono što stolnotenisač proputuje, doživi i vidi to sav novac ne može naplatiti'

 

'Imam oko 400 pehara u kući. Nemam kamo s njima, pa ipak ih držim posvuda, u stanu, na tavanu, u podrumu...'

 

'Moj sin Dado, srećom ima bolje uvjete i veće mogućnosti za trening i sparing partnere od mene. Ja sam išao vlakom, nosio sendivče, on na svoja putovanja leti'