GSTK Zagreb svečano obilježio 70 godina

Gradski stolnoteniski klub Zagreb sinoć je proslavio 70 godina postojanja.

Priča se zakotrljala u siječnju 1948. godine. U Zagrebu se, u maloj dvorani Doma grafičara, okupila skupina mladića i djevojaka, mahom studenata i namještenika grafičke struke, koji su željeli igrati “pravi” ping-pong. Tko je mogao tada slutiti da će to prerasti u jedan od najuspješnijih hrvatskih klubova. Krenuli su kao Grafičar, kasnije su bili Borac, Poštar, Vjesnik, Večernji list, a naposlijetku nose ime GSTK Zagreb. U tih 70 godina u riznicu su pospremili pet naslova Kupa europskih prvaka, 2 naslova Kupa Nancy Evans, 30 naslova državnih prvaka, osam puta bili su osvajači Kupa, dva puta osvajači Kupa velesajamskih gradova. U 2001. dodijeljena im je nagrada za sport "Franjo Bučar", a za momčad godine Grada Zagreba proglašeni su 2005. Na svečanoj ceremoniji zahvale za pomaganje u radu kluba primili su gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, Žarko Ratković, Renato Čengić, Zlatko Pospiš, HSTS, Stolnoteniski savez Zagreba, Ivo Šurbek, Zlatko Čordaš, Herman Vukušić, Davorin Tepeš, Branko Karapandža, Željko Šego, Branko Božičević, Dušan Ljuština, Sportski savez grada Zagreba, Boško Lozica, tvrtka P.D.S., tiskara Biromat, Gradski ured za sport i mlade, Večernji list, Media servis, Sportske novosti i Davor Bilić.  
- U ime gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, te Gradskog ureda za sport i mlade čestitam vam na ovako velikoj obljetnici. Neki sportovi ni ne postoje toliko vremena. Nije to samo 70 godina postojanja, već i 70 godina značajnih rezultata. Svi znamo što je ovaj klub za Grad Zagreb i hrvatski stolni tenis i na tome vam od srca čestitam. Čestitam na dosadašnjem radu i puno sreće i uspjeha u budućnosti, Gradski ured uvijek će vam biti na raspolaganju - zaključio je Milan Pavelić, pročelnik Gradskog ureda za sport i obrazovanje.
- Ovaj klub pamtim kao Vjesnik, najbolji klub na svijetu, Dream team. Budućnost nije loša, naravno uvijek uvijek može bolje, ali treba istaknuti da su u ovom klubu stvoreni mnogi vrlo dobri igrači. Uostalom, sadašnja reprezentacija je sastavljena od tih igrača, a po meni su oni europski vrh. Klub ima odlične uvjete, jedne od najboljih u Europi, mi pomažemo koliko možemo, a na njima je da se bore i rade - istaknuo je Zlatko Pospiš, predsjednik HSTS-a. ž


- Pravi sud o stolnom tenisu u Zagrebu ne mogu reći, jer me nije bilo 45 godina. Sad sam konačno u mirovini, a vrijeme provodim na relaciji između Njemačke i Zagorja. Nadam se da ću u sljedećih nekoliko mjeseci imati bolju sliku što se tu događa. U kontaktu sam s predsjednikom HSTS-a Zlatkom Pospišem i rekao sam mu da sam spreman pomoći na volonterskoj bazi kroz moje kontakte i znanje koje imam - istaknuo je Zlatko Čordaš, član nezaboravne trojke Vjesnika, koji je potom ponudio jedan detalj koji se nije našao u monografiji.
- Meni osobno nezaboravno uspomena je Svjetsko prvenstvo u Pjongjangu, tada sam bio pomoćni trener reprezentacije. Dok sam igrao uvijek sam bio peti igrač, rijetko među prva tri. Zadnji moj turnir, EP u Novom Sadu 1974., bio sam stvarno treći igrač. No, interno se znalo da između setova ja dajem savjete, uz trenerovu suglasnost. U Pjongjangu Osmanagić je dopustio da Tovu i Šurbu vodim samostalno, a na mojem prvom SP-u postali smo prvaci svijeta! Doživljaj koji ostaje u pamćenju.
- Zahvaljujući gradonačelniku Milanu Bandiću dobili smo dvoranu u Medarskoj, gdje sada imamo odlične uvjete. Današnja politika kluba je orijentacija na rad s mladima, danas je bez jakog sponzora teško juriti velike europske rezultate. No, ako se i pronađe jaki sponzor mi smo spremni i sposobni. Imamo prekrasnu dvoranu, odlične trenere i sposobni smo da budemo konkurenti bilo kojoj europskoj momčadi - kazao je Herman Vukušić, trener fantastične Vjesnikove trojke, koji je uz klub vezan od 70-tih.
- Ponosan sama na sve prisutne - bile su prve riječi Marija Dokmanića, sadašnjeg predsjednika kluba.
- Baš sam slušao komentare kako je lijepo vidjeti ovakvo zajedništvo svih generacija. I to ne samo posljednjih dvadesetak godina, već i onih prije 30-40 godina. U posljednjih 20 godina je bilo lijepih i velikih uspjeha, ali ono što je činjenica da definitivno kroz naš model funkcioniranja, a to je rad s mladim kategorijama, smo najbolji u Hrvatskoj, a zainteresirane su i druge zemlje. Maksimalno ćemo si davati truda kroz struku i sigurno najjači trenerski kadar u Hrvatskoj da seniorska momčad zadrži status prve tri momčadi u Hrvatskoj. Nastojat ćemo uključiti određene subjekte kako bi opet dobili pravu mogućnost za zalet prema Europi - kazao je Mario Dokmanić, predsjednik kluba.
- Te 1986. sam prvi put došao u klub. Nije mi bilo svejedno, bio je to moj prvi odlazak od kuće. Nakon razgovora s tadašnjim trenerom Marijanom Odorčićem stigao sam u klub di su već bili Tova, Škora, Jurčić i vrlo brzo smo ostvarivali odlične rezultate. U tri godine dvaput smo bili prvaci. Nakon nekog vremena vratio sam se u klub gdje smo ponovno ostvarivali odlične rezultate. Malo je nedostajalo da izborimo finale Lige prvaka. Ovo je klub s takvom tradicijom i uspjesima, velikan! Teško mi je što s nama nema Šurbe, no drago mi je da su ovdje s nama dio te priče Čordaš i Vukušić, koji nas je podsjetio na te njihove zvjezdane trenutke. Mi smo dolazili njihovim putem, no nismo postigli takve rezultate kao oni - kazao je naš legendarni stolnotenisač Zoran Primorac, koji je, olimpijsku medalju osvojio dok je bio član Vjesnika.
- Da nije tako specifična situacija preskočio bih ovo obrovaj govor. Uložili smo mnogo mnogo truda i pritom se mnogo svađali u gradu kako bi stabilizirati klub. Ispričavam se svim stolnotenisačima što sam, eto, i ja bio predsjednik ovog slavnog i velikog kluba, jer nisam igrao stolni tenis i nisam o njemu mnogo znao. Na nagovor prijatelja sam prihvatio ovu dužnost. Nadam se da smo napravili malu stepenicu kako bi kasnije Herman Vukušić to ipak stavio tamo gdje to treba jer ipak je njegov život. Ja sam iz nekog drugog filma, ali sam se svim srcem trudio da pomognem ovom slavnom klubu - istaknuo je Duško Ljuština, predsjednik u mandatu od 2008. do 2013., koji je klubu pomogao u vrlo teškim trenucima.