Hrvatski trener priprema Kineze i Ma Longa!

Unedjelju je u Budimpešti završilo Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu, a Hrvatska se može pohvaliti da je osvojila medalju.

Zapravo više njih. Dobro, nismo ih osvojili izravno, ali Hrvatska ima predstavnika koji je Kinezima pomogao da još jednom poharaju svjetsku konkurenciju. Nevjerojatan je podatak kakvu dominaciju Kinezi imaju u tom sportu, a možete si zamisliti kakav je uspjeh kad im je glavni čovjek za kondiciju - Hrvat!
Riječ je o Tomislavu Stepiću iz Cerne kraj Vinkovaca koji je ni manje ni više glavni kondicijski trener kineske muške reprezentacije. Navikli smo vidjeti Kineze u raznim dresovima ostalih zemalja, onda si možete zamisliti kakav je šok kad vam na SP-u priđe Europljanin u majici kineske reprezentacije i počne govoriti hrvatski. I to nije sve, Stepić je zapravo zadužen da brusi formu njihova najjačeg igrača - Ma Longa. Najboljeg stolnotenisača u povijesti tog sporta. Najtrofejnijeg sigurno.
Stepić je završio kineziologiju 2009., a vrlo brzo nakon diplome je krenuo s radom u omladinskom pogonu Cibalije. Nakon godinu i pol dana priključen je seniorima i tamo se zadržao dvije godine.
- Bila je to sezona za pamćenje, u 2015/16 izborili smo Prvu ligu - istaknuo je Stepić.
Potom je u 2016. odradio polusezonu u Novigradu. Krajem 2016. stigla je “nemoralna” ponuda.
- Išao sam na dodatnu edukaciju u Motus Melior kod profesora Markovića. On je imao kontakt s Kinezima i vrlo brzo je izašao natječaj za kondicijskog trenera. Prijavio sam se i kineska agencija, koja ima ugovor s Kineskim olimpijskim odborom, me angažirala.
Od 1. siječnja 2017. bio je u Kini, a krenuo je s radom u windsurfingu.
- Ostvarivali smo odlične rezultate, a nakon deset mjeseci prebacili su me u stolni tenis. Nakon mjesec dana krenuo sam raditi s Ma Longom, koji se taman vraćao nakon ozljede. Kako mi je istjecao ugovor s tom agencijom, Kineski stolnoteniski savez me htio angažirati direktno. Naravno, Ma Long je bio zadovoljan svojim napretkom i on je potaknuo cijelu priču. Dogovorili smo se bez problema, sada direktno s njima radim gotovo godinu dana, a ugovor je potpisan do kolovoza 2020., odnosno Olimpijskih igara u Tokiju.


Jeste li znali što o stolnom tenisu?
- Igrao sam one garažne partije s prijateljima, ali ne nešto pretjerano. Doduše, znao sam neke igrače poput Samsonova, Bolla, Ma Lina, koji je danas trener ženske reprezentacije i kojeg vidim svaki dan, pa našeg lidera Liu Guolianga, Wang Liqina... Ja sam nogometaš, igrao sam nogomet prije, a igram ga i sad u Kini u jednom internacionalnom klubu. Okupimo se jednom tjedno. No nepoznavanje stolnog tenisa mi nije bio problem, analizirao sam što je bitno i prilagodio treninge. Normalno, svaki igrač je drukčiji, tako da imaju individualne programe.
Zaduženi ste za cijelu reprezentaciju?
- Angažiran sam na Ma Longovu incijativu, on mi je prioritet, ali s obzirom na to da sam zaposlenik Saveza, radim sa svima. Evo, sad uoči SP-a sam radio sa svih šest igrača.
I kako je raditi s takvom legendom?
- Velika čast i odgovornost. Kina ima 1,4 milijarde ljudi, a on im je u top 3 sportaša. Baš sam ponosan. Vrhunski profesionalac, sto posto fokusiran, pogotovo prije natjecanja. Na treningu je svaki poen bitan. Ne voli gubiti poene, a kamoli setove. Moraš više mrziti izgubiti nego što voliš pobijediti, to je nekako najbliže kako bih ga opisao. Mislim, nitko ne voli gubiti, ali on je tu specifičan.
Kako je raditi s ostalima?
- Normalno, sve su to različiti ljudi i svakome treba drugačiji pristup. Ne smiješ biti prekrut u svojim stavovima, jer tako nećeš dobiti priliku da im se približiš i pomogneš.
Vi ste jedini stranac?
- Ne, sad nas ima četvero, Poljak je kondicijski trener ženske reprezentacije, ali ja sam prvi stranac koji je direktno zaposlen u Kineskom stolnoteniskom savezu. Bilo je prije stranaca, ali su angažirani preko agencija. Meni je to sada sasvim normalno, ali kad razmislim, to je velika stvar.
Kako izgleda radni dan u kampu?
- Oko devet se kreće sa zagrijavanjem, nakon čega oni odrade tehničko-taktičke treninge. Kad završe po zahtjevu radim s njima individualno ili u malim grupama. S Ma Longom radim gotovo svakodnevno. Popodne krećemo oko 15.30 i princip je gotovo isti. Znaju i nekad kad su slobodni odraditi trening sa mnom. Uglavnom stojim im na raspolaganju. Planove kad i što radimo dogovaram u razgovorima s trenerima i igračima, dok za Ma Longa imam osmišljen dvogodišnji plan.
Dvogodišnji?
- Da, a glavni cilj su Olimpijske igre.
Kakav je odnos s igračima, kako ste riješili jezičnu barijeru?
- Odnos je dobar, i s trenerima i s igračima, iako nije to kao kod nas. Drukčiji je to mentalitet. Moraš se prilagoditi. Bilo je trenera koji su imali svoju viziju i bili tvrdoglavi, a ne shvaćaju da je to druga kultura, pa “puknu” i odu. Tako je u svemu, poslu, treningu, svakodnevnoj komunikaciji itd. Što se tiče jezika, svladao sam terminologiju, mogu bez problema odraditi trening na kineskom. Što se tiče svakodnevne komunikacije, ne mogu reći da govorim, ali se mogu sporazumjeti.
Kako su vaši primili da idete u Kinu te da ste trenutačno trener jednog dream teama?
- Pripremio sam ih puno prije na takvo nešto, a životni put ne bira. S vremenom su počeli pažljivije pratiti stolni tenis, pogotovo uža obitelj i supruga Ksenija.
Planovi za dalje, tamo ste do 2020.?
- Nemamo zasad planova, a kad dođe vrijeme, vidjet ćemo što dalje.
Dotad će s Kinezima osvajati medalje. Zlatne.


Uživa u Pekingu otkud prati Cibaliju

Prati situaciju u Hrvatskoj, a drago mu je zbog Cibalije.
- Vidim da su izborili ulazak 2. HNL. Drago mi je da se stabiliziraju, da je priča pozitivna, te se nadam da će se za koju sezonu vratiti u 1. HNL gdje i pripadaju.
Onda se i vi vraćate?
- Ha, ha teško mi je reći da ću se vratiti, teško je u Hrvatskoj imati financijski mir. Možda u nogometu Dinamo ili Rijeka. Tko zna, nikad ne znaš što nosi budućnost. Sad u CV-u imam dva sporta, nisam ograničen samo na nogomet, iako je to moj sport. Velik je svijet, a moram i vidjeti s obitelji. Supruga je odobrila ovaj angažman do Olimpijskih igara, kasnije moramo pregovarati ha, ha.
Vratio se na svoje Vinkovčane.
- Hvala Cibaliji što mi je dala priliku. Većina mojih kolega se odluči na rad u školama. Imao sam i ja ponudu od ljudi iz mojeg sela, na čemu im veliko hvala, ali nisam se mogao zamisliti da sljedećih 40 godina radim isto. Nije moj stil, išao sam riskirati i isplatilo se. Je, postoji rizik rada u hrvatskom nogometu, nije bajno, ali meni je bilo lijepo i u Cibaliji i Novigradu.
Kako vam je u Pekingu?
- Odlično. Prije sam živio u apartmanu njihovog centra, ali smo supruga i ja iznajmili stan.
I obitelj se povećala.
- Dobili smo nedavno sina. Mislili smo da će se roditi u Kini, ali smo zbog mog posla odlučili da će to biti Njemačka od kud je supruga. Meni su taman počinjale dvomjesečne pripreme i nije imalo smisla da bude bez mene u tim trenucima. Što se tiče života u Pekingu najveći problem je zrak, ali situacija ide na bolje. Kažu mi ljudi da je milina u odnosu prije deset godina. Trude se smanjiti zagađenje, dosta je električnih automobila, skutera, skoro svi autobusi su na struju. Što se tiče hrane ona mi je odlična, pogotovo kad mi je naprave kineski prijatelji.


Kinezi uvijek sve završe

U Hrvatskoj naslovnice su nedavno punili Kinezi, a sad možemo čuti iz prve ruke kako je raditi s njima.
- Drago mi je da se nešto događa kod nas, bilo bi lijepo da se ostvare ti projekti. Što se tiče mog posla s njima imam samo pozitivna iskustva. Naravno, kako sam već rekao, moraš se prilagoditi i prihvatiti neke stvari, ali ako ih moram ukratko opisati onda ću reći da uvijek sve završe. Također, to sve govorim iz iskustava moje okoline, nikome nisu ostali dužni.


Edukaciji nikad kraja

Nekoliko puta je naglasio da bez obzira na sve dosadašnje škole i iskustva treneri se moraju stalno educirati i usavršavati.
- Dodatna edukacija je jako bitna, iza sebe imam dosta pročitanih knjiga, seminara i konferencija, a to je sve bitno ako se želiš baviti ovim poslom i biti uspješan. Cjeloživotno učenje je neophodno.