Pavlović: Želim ostaviti trag u stolnom tenisu

Može se reći da je ovo njezina godina. U 20. godini ispunila je san i postala seniorska prvakinja Hrvatske u stolnom tenisu.

Lani je bila vrlo blizu, igrala je čak tri finala (pojedinačno, par i mješoviti par), da bi na kraju osvojila dva srebra i zlato u mješovitim parovima. Ove godine na PH u Varaždinu nije blistavo krenula, ali na kraju je uzela to što je sanjala.
- Prijašnjih godina sam imala priliku za pojedinačnu medalju, jednom sam ispustila četiri meč lopte, drugi put pet meč lopti itd. Lani sam igrala tri finala. Naravno da ti nije svejedno kad izgubiš dva finala, ali na kraju sam bila zadovoljna. Nisam previše tugovala, vjerovala sam da će se negdje vratiti. U Varaždinu je početak bio lošiji, zeznuli smo u mješovitim parovima, ali na kraju je ispalo super. Napokon se isplatio rad i uloženi trud, dosta sam trenirala za ovu medalju. Uz europsko zlato u paru s Emom Marn 2015. ovo mi je najdraža medalja. Ovaj naslov mi je poticaj i dokaz da se rad isplati.
Njezin stolnoteniski put krenuo je u Jadranovu, nakon pet godina treninga prešla je u Mladost, gdje se zadržala tri godine, nakon čega je 'preselila' u Aquaestil iz Duge Rese gdje je već četiri godine.
- Cilj je izboriti reprezentaciju i jednom probati nešto u inozemstvu. Ne mislim igrati samo u Hrvatskoj. Želim nešto napraviti u stolnom tenisu, baš volim ovaj sport. Zapravo, općenito volim sport kao i trenirati, to mi nikad nije predstavljalo problem. Kao i da volim atmosferu natjecanja, putovanja itd. Moram zahvaliti sadašnjem klubu i treneru Nikici Vukelji koji su vjerovali u mene.
Već dvije godine pauzira od škole, ali daleko od toga da je to ne zanima.
- U prosjeku sam u dvorani provodila šest sati plus brojna natjecanja i putovanja. Osoba sam kojoj sve mora biti posloženo, prolazim s 5.0 i ništa ne prepuštam slučaju. Što ponekad nije dobro, pa sam zbog ubitačnog ritma trening-natjecanja-škola osjetila zdravstvene probleme.
Problemi sa štitnjačom poremetili su joj život, no sad je, kako kaže, sve u redu.
- Osjetila sam zamor. Sad je sve u redu, pijem tablete i kontroliram se svako malo. Zato sam nakon završetka gimnazije odlučila pauzirati dvije godine. I nije mi krivo. Totalno sam se posvetila stolnom tenisu i po pitanju škole mi se nigdje nije žurilo.
No, sad će treninzi donekle ispaštati, jer čekaju je novi izazovi izvan dvorane.
- Probat ću se upisati na Prehrambeno-tehnološki fakultet. Bila sam na razgovoru s prodekanicom, zahvaljujući Nevenu Karkoviću koji je na tom fakultetu profesor, a nadam se da ću 'upasti'. Upisala bih smjer nutricionizam. Ima neke veze sa sportom, a i volim kemiju kao predmet. Je, opet slijedi naporan raspored. Možda neću moći trenirati kao dosad, ali valjda ću 'preživjeti' dvije-tri godine. Pa nakon toga probati potpisati za neki klub u inozemstvu. Imala sam već ponude iz Njemačke, ali nisam htjela ići u takve avanture dok ne vidim što me čeka na fakultetu. Kao i da nešto ne obećam klubovima pa ispadne drukčije. Zasad ostajem u Aquaestilu, a trenirat ću na više lokacija. Čula sam za okupljanje seniorki na Mladosti i za mene će to biti odlična stvar.
U jednom trenutku spominjao se i odlazak u Englesku.
- Je, ali ispostavilo se da će zlatnu stipendiju dobiti smo sportaši koji su izborili Olimpijske igre. Meni su nudili srebrnu stipendiju, što bi me ukupno ipak previše koštalo.
Nakon što je osvojila naslov prvakinje države jedna od reprezentativnih suigračica j istaknula: 'Baš mi je drago da je ona osvojila. Ako je netko zaslužio onda je to ona'. To se odnosilo na njezinu predanost igri i treningu. Zanimljivo, na profilnoj fotografiji WhatsAppa joj piše "Pobjednici treniraju, poraženi traže isprike".
- Ha, ha, ma to mi stoji odavno. Ne sjećam se gdje sam to vidjela, ali takav stav imam odmalena. Moj prvi trener Erik Matković nas je tako učio, odigrao je važnu ulogu u tome jer nam je cijelo vrijeme govorio da je trening bitan i ako želiš nešto napraviti - moraš trenirati.