Ispunili smo san plasmanom u Tokio

ITTF

Hrvatski stolnotenisači će nakon Pekinga 2008. opet imati ekipu koja će se boriti za medalju na Olimpijskim igrama.

Tomislav Pucar, Andrej Gaćina, Tomislav Frane Kojić, Filip Zeljko i izbornik Neven Karković svoju kartu do Japana čekirali su u Gondomaru, gdje su se igrale ekipne svjetske kvalifikacije. Naši stolnotenisači u polufinalu skupine su s 3:1 svladali Grčku, a dan kasnije totalno nadigrali i Veliku Britaniju (3:0). Istu onu reprezentaciju koja je 2016. na Svjetskom prvenstvu u Kuala Lumpuru osvojila broncu.
Andrej Gaćina, najiskusniji u ovoj ekipi, kojem će ovo biti četvrte Olimpijske igre, druge u ekipnom dijelu, nije krio zadovoljstvo.
- Koliko smo ovo htjeli, pokazali smo u areni. Borili smo se lavovski. Kad smo vidjeli ždrijeb bili smo sretni, jer je moglo biti puno gore. Recimo, da smo izvukli Južnu Koreju, Kineski Tajpeh... S Grčkom smo znali kako ćemo se postaviti, kao i to da je igra parova jako bitna. S Britancima je bila nešto drukčija priča, dosad sam četiri puta gubio od Drinkhalla, no u Gondomaru sam slavio - kaže Gaćina i objašnjava:
- Bio sam pun samopouzdanja. Istina, bilo mi je lakše s obzirom da smo tada već vodili 2:0, kao i da je iza mog meča slijedio Tomin, u kojem je on bio favorit. Poveo sam 1:0 u setovima, no tad sam osjetio bol u nozi. Malo sam se primirio i odmah je Drinkhall preokrenuo na 2:1 u svoju korist. Kad sam vidio da sve odlazi k vragu, rekao sam si "sada na sve ii ništa, pa nek' i pukne mišić".
Mišić je izdržao, a Drinkhall u petom setu nije postojao. Velik obol u ovoj pobjedi dao je i Tomislav Pucar, koji je svladao Pitchforda, najjačeg Britanca, 22. igrača svijeta.
- Dobio sam ga na turniru u Kataru, a i ovaj put je bio sličan meč. Bio sam malo nervozan, ali nakon timeouta u petom setu je krenulo na bolje. Malo sam bio i pod pritiskom s obzirom na poraz u susretu s Grcima. No, znao sam da ako dobijem Pitchforda, da će Britanci teško teško okrenuti 0:2 - istaknuo je Pucar, naša prva violina, koji je već odavno riješio pitanje pojedinačnog nastupa u Tokiju.
I to trećim mjestom na Europskim igrama.
- Ma je, sve je to super, ali imao sam ogromnu želju da to učinimo kao i momčad.


Momci su cijelo vrijeme naglašavali da žele ovaj uspjeh i zbog Kojića, kojem su OI san od malih nogu.
- Praktički još kao klincu, koji je počeo igrati stolni tenis, san mi je bio nastupiti na Olimpijskim igrama. No, poučen iskustvom kvalifikacija otprije osam godina iz Luksemburga, ovaj put sam bio opušten. Shvatiš da to nije najbitnije na svijetu. Zato sam sada samo igrao i nisam se zamarao konačnim rezultatom. Nije kraj svijeta ako ne uspijemo, sutra se treba probuditi i nastaviti dalje. Sada sam miran, san je ispunjen, ali imam ja još snova ha, ha... Oni koji me poznaju znaju koliko mi znači da smo to ostvarili ko ekipa. Džabe ti sve ako nemaš to s nekime podijeliti - iskren je bio Kojić, koji odlično funkcionira u paru s Gaćinom.
- Na Europskim igrama u Minsku smo bili bez greške, dva susreta, dvije pobjede. Isti uspjeh smo ostvarili i ovdje. Najavljujem pohod na naslov europskog prvaka. Šalim se ha, ha... Htio bih najviše zahvaliti izborniku Karkoviću, a potom Kristijanu Blaževiću s kojim radim tri mjeseca na kondicijskoj pripremi. Pogotvo što mi je pomogao jer sam imao velikih problema s preponom. Hvala i Željanu Gaćini, koji mi je bio na dispoziciji kad god mi je trebalo za dodatne treninge - zaključio je Kojić, a potom je slijedila izbornikova riječ.
- Nakon prospavane noći misli su usmjerene na nove akcije koje imamo iz tjedna u tjedan. Do Tokija ima jako puno turnira i o kvaliteti rezultata do Igara ovisit će koju ćemo imati poziciju, hoćemo li biti nositelji ili ne. Normalno, želja je da se dignemo što više prije početka turnira kako bismo zauzeli što bolju startnu poziciju. Sigurno je da nakon ovog dečki imaju mir u glavi, skinuli su veliki teret s leđa, a kao i svi ostali sportaši nakon slavlja razmišljaš kako da unaprijediš igru i rezultat. Već smo krenuli raditi planove treninga, priprema, turnira... Uglavnom, treba nam optimalan plan kako bismo na vrhuncu sezone odigrali na najvišem mogućem nivou i pokušali napraviti iznenađenje - istaknuo je Karković te dodao kako mu je drago da su Igre izborile i Slovenija i Srbija.
Filip Zeljko nije igrao u Portugalu, ali je bio najveća podrška suigračima.
- Dečki su bili odlični, ma fenomenalni. Nisam igrao, što sam i očekivao, ali sam bio najglasniji, ha, ha... Presretan sam, pogotvo zbog Frane.
Za kraj riječ je dobio i fizioterapeut Goran Krušelj, kojeg odmilja zovu Gidra. Krušelj je dio ove ekipe dulje vrijeme.
- Uh, za mene je ovo bio stresan dan. Prvo rukometaši, pa stolnotenisači. Baš sam uživao, drago mi je zbog momaka jer su to zaslužili. Meni bi bilo drago da ih ispratim i u Tokiju, što bi mi bile treće Olimpijske igre.
Za kraj jedan zanimljiv podatak. Naši stolnotenisači su uz braću Sinković i jedriličare jedina hrvatska ekipa koja je osigurala nastup u Tokiju. Vjerujemo ne i zadnja!