U prostorijama HSTS dana 15.11.2013 održan je zanimljiv tematski sastanak sa našim najuspješnijim trenerom internacionalcem Mariom Amižićem ,tvorcem zadarskog čuda Zorana Primorca,Denisa i Davora Karlovića te plejade niza odličnih zadarskih igrača a danas trenera: Gorana Radanovića,Davora Bilića i mnogih drugih.Mario je bio trener europskog prvaka Jörga Roskofa , Stefana Fetznera ,Njemačke reprezentacije,Japanske reprezentacije,dugogodišnji trener najuspješnije njemačke ekipe Borusije iz Diseldorfa ,a trenutno je menadžer u Schlager Akademiji.
Sastanku su prisustvovali treneri :Marin Stipešević-STKGraničar,Luka Rozmarić-STK Igea Varaždin,Adam Smuda-GSTK Zagreb,Edi Duplančić-STK Split,Diego Lipovšek-STK Opatija 08,Ivan Valenta- GSTK Zagreb,predsjednik HSTS-a Zlatko Pospiš i predsjednik Stručne komisije –Renato Čengić. U diskusiji o trenutnom stanju hrvatskog stolnog tenisa u odnosu na europski i svjetski Mario je predložio da se sve snage koncentriraju na uski vrh igrača koji mogu konkurirati za top 50 igrača na svijetu , a da „zasučemo“ rukave te selektiramo i radimo sa najmlađim uzrastima u regionalnim centrima i klubovima koji rade sa djecom.Situacija u cijeloj Europi nije puno bolja nego u Hrvatskoj što se tiče klubskog stolnog tenisa i rada sa djecom,čak smo u omladinskim kategorijama trenutno u samom vrhu.Mario predlaže da se ti mladi igrači priključe seniorskim programima a da sve stručne i trenerske snage prebacimo u bazu tj. regije iz razloga što klubovi više nisu u mogućnosti „proizvesti“čak ni juniorskog reprezentativca osim u Zagrebu koji ima stručnu logistiku (10 profesionalnih trenera) te postoje dvije dvorane koje se mogu koristiti 24 sata dnevno. Bitno je naglasio da se u procesu stvaranja igrača previše ne zanosimo omladinskim, čak i europskim rezultatima koji ne garantiraju uspjeh u seniorskoj konkurenciji ,puno je bitnije vidjeti da li ti igrači mogu i žele postati seniori,što znači 6-8 sati planiranog i kvalitetnog treninga dnevno.
HSTS će u 2014.g.planirati postupno osnivanje regionalnih centara koji bi kontinuirano okupljali kvalitetu U12,U14,U16 te uz pomoć HSTS trenera (profesionalaca) izradom zajedničkih programa sa klubskim trenerima pratiti i pomagati razvoj mladih igrača i igračica .
Mario je rekao da je „proizvodnja“igrača dugotrajan proces (6-8 godina), ali bez jakih sparing partnera i selekcije igrača uz uvođenje seniorskih elemenata već u ranoj fazi školovanja, bez financijske logistike i dodatnih programa za razvoj neke bitne pomake je teško očekivati. Na upit o plaćama trenera u mnogim europskim zemljama Mario je rekao da nažalost stolnoteniski treneri nisu nigdje dobro plaćeni tako da je raspon od cca 500-1000 Eura uobičajena plaća u mnogim europskim zemljama. Naravno je da su iznimke plaće bivših vrhunskih igrača ,a sada trenera, te poznatih i priznatih trenera koji su osvajali medalje i stvarali europske i svjetske igrače. Ono što je najvažnije i poruka koju je poslao svim trenerima koji vole stolni tenis da ne odustanu u svojoj viziji stvaranja igrača,kluba te da HSTS i uže vodstvo mora taj trud valorizirati i nagraditi barem na simboličan način.