Došla je tiho, svoj put je krčila kroz kvalifikacije, i na kraju je osvojila turnir.

Riječ je o Petri Petek, 27-godišnjoj Varaždinki, koja je nedavno pobijedila na Zagreb Openu. Kako je istaknula nakon meča to joj je najveći uspjeh karijere.
- Definitivno, ali dodala bi tu i broncu s juniorskog Europskog prvenstva 2011. Tad smo u Kazanu šokirale Njemačku sa Soljom, koja je uz Rumunjsku bila prvi favorit. U polufinalu smo poražene od Rumunjki (3:1), koje je predvodila Szocs. Možda smo i u tom susretu mogle bolje, ali taj meč nam je došao odmah nakon četvrtfinala. Bile smo zadovoljne uspjehom nad Njemicama i prilično umorne. Što se tiče Zagreb Opena bio je to zahtjevan turnir, iako baš po nekoj našoj mjeri. Trebalo je dobiti te Rumunjke, koje vjerojatno igraju više turnira od nas i više treniraju. Je, bilo je izazovno finale, a 'krila' sam dobila nakon četvrtfinala. Tad sam shvatila da bi mogla osvojiti - kazat će na početku priče Petra Petek.
U pravilu uvijek je stidljiva u najavama, neprimjetna, no na kraju se ispostavi drukčije.
- Ha ha, lako moguće. Nisam baš previše o tome razmišljala, ali možda je i bolje tako. Jer ako si zadam cilj i imam velike najave dogodi se da ispadnem u 1. kolu. Dosta često mi se događa da igram najbolje na svježinu. Znam da nisam sto posto spremna i onda moram paziti na svaku sitnicu. Definitivno više volim kad ništa ne očekujem, jer onda i nema pritiska.
Ako vratimo film unazad nekoliko godina Petra je možda i najbolji sportski proizvod Grada Varaždina u ženskoj konkurenciji. Od 2014. je četiri puta bila prvakinja države, tri puta u parovima, bilo je tu još mnogo seniorskih turnira, klupskih uspjeha, a sad je dodala i ovaj međunarodni. Je, nije bio ni približno jak kao posljednjih godina, ali svejedno. Zanimljivo, samo je jednom izabrana za sportašicu Grada Varaždina i to 2015.
- Uh, Varaždin ima dosta dobrih sportašica. Je, ja jesam u vrhu, ali tu su Tanja Perec, pa atletičarke, a dalo bi ih se još naći. S obzirom na toliki broj sportašica to je pohvala i trenerima. Uostalom, Varaždin je donedavno imao 4 ili 5 izbornika, među ostalim, i donedavna naša izbornica Tian Yuan je bila na tom popisu.
Svakako najpoznatiji na tom popisu je Zlatko Dalić. Što se tiče njene reprezentativne karijere od nje ne odustaje.
- Uvijek sam bila na raspolaganju, samo voljela bih da se stvari do kraja poslože. Krenulo je na bolje, ali željela bih da se zna za što se igra i zašto se igra.
Vjerna je svojem klubu Varaždinu, koji se opet nalazi u izazovnim vremenima. Koronavirus je sve poremetila.
- Naš klub živi od dotacija Grada Varaždina. O financijama odlučuje politika, a po meni je to dosta nerealno za stolni tenis. Prošle godine osvojili smo dvadesetak medalja na raznim državnim prvenstvima. Ispada da je tko je bliži vatri dobije i veća sredstva.
Da, zanimljivo. Varaždinski stolni tenis je među vodećima u Hrvatskoj. Varaždin je lani bio treći u PH, drugi u Kupu, a tu su još brojne nagrade i medalje u mlađim kategorijama, brojni reprezentativci. Varaždinski Starr je prvak države u muškoj konkurenciji itd. Izgleda da to nije dovoljno za veći respekt.
- Mislim da bi to sve trebalo biti puno transparentnije. Što se nas tiče živimo i od turnira, od organizacije Croatia Opena i Mirka Abramovića, koje ove godine, nažalost, nismo mogli organizirati. Dotacije nisu uredne, a još nas čeka i rebalans proračuna. Zato smo morali pustiti Ivanu Malobabić da si pronađe novi klub, jer ne znamo što nosi sutra. Da smo uspjeli 3-4 godine uzastopce organizirati turnire možda bi imali sredstva za još neko pojačanje. Pa napasti dr. Časla i titulu prvaka. Iako, pitanje je koliko je to izvedivo s obzirom na to da on uvijek može više platiti. No, ekipni naslov prvaka s Varaždinom mi je veliki san, to mi još jedino nedostaje. Pogotovo jer sam više ekipni igrač. Ostaje mi nada da ćemo se u narednim godinama uspjeti 'pofajtati'.
Ona i dalje podjednako trenira, iako sada ima i brojne obaveze.
- Svaki dan sam dva sata u dvorani, ali dodatno radim i na kondiciji. Pogotovo zbog problema s koljenom. U mojim godinama bitnije je više raditi na prevenciji, nego da samo lupam stolni tenis. To ne budem zaboravila.
Radi u teretani Gibi Gib, završava trenerski tečaj, te u klubu radi s najmlađima.
- Nemam većih planova. Sve je neizvjesno, ali znam da bih voljela raditi s klincima, to me jako zanima. Nisam se još okušala sa starijim generacijama na turnirima, ali to, još, prepuštam Saši Suhodolčanu. Neka dobije još koju sijedu ili oćelavi ha, ha.
Što po njenom nedostaje današnjim klincima? Što je nju izdvojilo u njenoj dobi?
- Uf, teško pitanje. Možda čvršći pristup roditelja. U smislu da ih usmjere prema sportu, ako žele, i da im objasne da su obaveze bitne. Kad im se i ne ide na trening, ili se roditeljima ne da npr. voziti, da ipak moraju dolaziti. Ako dijete ima volju, naravno. Kad se nešto lomi da roditelji ipak prevagnu u odlukama. Ne znam kako bi to točno definirala. Meni je bio normalno bilo ići na trening, dok su sva ostala djeca bila na igralištu. Trening je bilo sveto pismo. Kad sam i rekla da ne idem, kad mi se možda i nije dalo, roditelji su mi govorili 'pa imaš trening'.
Što slijedi, je l' u planu i peta titula?
- Ha, ha sad neću reći da ćemo vidjeti. Najavljujem pohod na petu titulu. Kad sam osvojila drugi naslov rekla sam predsjedniku da ću se oprostiti kad osvojim petu titulu. Nisam očekivala da će to doći tako brzo. Sada predsjednik Tomislav Crnadak navija da je ne osvojim ha, ha. Šalu na stranu, pingić je moja ljubav, vjerujem da mogu još dugo igrati - zaključila je Petek.