U Osijeku su Poljaci potvrdili nastup na Europskom prvenstvu, a potom su 'svratili' do Zagreba kako bi se s našom reprezentacijom pripremali za Svjetsko prvenstvo, koje se od 20 do 28. svibnja igra u južnoafričkom gradu Durbanu.
Riječ je o vrlo dobroj reprezentaciji koja u svom sastavu ima jako talentirane igrače, pogotovo mlade. Sastav predvodi 27-godišnji Jakub Dyjas, tu je nešto mlađi Marek Badowski (25), a iza njih su Maciej Kubik (20), Milosz Redzimski (16) te Samuel Kulczycki (20), koji ovog puta nije bio s njima u Medarskoj. Riječ je o trojici jako talentiranih igrača, koji su osvajala brojne medalje na velikim omladinskim natjecanjima. Uglavnom, sva trojica imaju velikog potencijala za nešto više, sad tek treba vidjeti što točno. Predvodi ih izbornik Tomasz Krzeszewski i sam nekad vrlo dobar igrač. Dvaput je nastupao na Olimpijskim igrama (Atena i Sydney), a svojedobno je igrao i u Hrvatskoj i to za Industrogradnju.
- Bilo je to točno 1995. - ispalio je kao iz topa nasmijani Krzeszewski, koji se jako dobro služi hrvatskim jezikom. Ili ti miksom poljsko-hrvatskog.
- Baš sam neki dan bio na piću sa Zvonimirom Korenićem pa smo se prisjetili tih dana. U to vrijeme smo skupa radili, trenirali, ali i družili se van arena. Igrao sam jednu sezonu za Industrogradnju, iako sam trebao i duže. No, tadašnji izbornik poljske reprezentacije htio je da se svi mladi poljski igrači vrate u domovinu i budemo na okupu. Kako sam uopće dospio u Hrvatsku? Prvotno je bio dogovor da svi mladi talentirani poljski reprezentativci budu na okupu u Poljskoj. No, na kraju sam ja jedini ostao doma. Onda sam preko Tibhara odnosno ponude Damira Jurčića došao do Industrogradnje.
Poljska je od tada drastično napredovala, postala jedna od jačih europskih liga.
- Istina, taj proces napretka traje petnaestak godina. Ovako na prvu teško je reći što je glavni razlog tog napretka u Poljskoj. No, ako treba izdvojiti jedan onda je to - bolja financijska situacija. Klubovi su počeli dobivati više sredstava od svojih gradova, za promociju istih. Kao i veći interes sponzora. Na to sve povećana su sredstva i od države, koja je namijenila više novaca našem Savezu. Recimo, Poljska ima samo jedan pravi stolnoteniski centar, u Gdanjsku, ali ima desetak njih po ostatku zemlje. To su zapravo klubovi, ali ti klubovi okupljaju djecu iz regije. Ključ je što povećanjem financijskih sredstava i promocije stolnog tenisa klubovi imaju više djece, motiviranije i fokusirane trenere te se na koncu i bolje radi. Naprimjer, u tih desetak centara mi imamo 20 do 30 trenera koji su profesionalci. Dio novaca dobivaju od klubova, a dio od Saveza odnosno države. Tako se ti treneri mogu koncentrirati samo na stolni tenis. Ne moraju raditi dodatne poslove, raditi npr. u školama, pa honorarno stolni tenis, već se bave samo razvojem u omladinskim pogonima. Recimo ja u svom klubu, koji je drugoligaški, imam dva trenera koje dio plaća klub, a dio sredstava dobivaju od države. I moj klub nema toliko dobru financijsku situaciju kao neki drugi klubovi, zato i igramo Drugu ligu. No, postavili smo stvari tako da nas ne zanima 'kupovina' momčadi odnosno da nam igrači dolaze samo na mečeve. Mi želimo od naše djece napraviti prvoligašku momčad, pa onda na to nadodati jednog dobrog igrača sa strane. Po meni to jedino ima smisla.
Koliko rade s talentiranom djecom?
- Djeca od 10 do 12 godina treniraju po pet sati dnevno. Možda ne svaki dan, ali odrade minimalno 7-8 jakih treninga tjedno. Ovi mlađi jedan trening dnevno, uglavnom šest treninga na tjedan. No, to zavisi od kluba, trenera itd.
Poljski mladi igrači sve su više u završnicama velikih natjecanja, približavaju se tradicionalno velikim europskim silama.
- Ali i dalje samo u mlađim kategorijama, kadetskoj, juniorskoj i konkurenciji do 21 godine. Imamo talentirane igrače, ali tek treba vidjeti što mogu u seniorskom stolnom tenisu. Mišljenja smo da moramo neke stvari mijenjati. Moramo imati veću kontrolu nad našim igračima. Neki su u Poljskoj, neki u Njemačkoj, no bolje bi bilo da smo svi na okupu. Pa tu graditi priču, uključiti sve ostale potrebne u trenažne procese. Najbolje je kad su igrači doma, kao što to ima Hrvatska. Nitko se neće posvetiti našim igračima kao mi u Poljskoj.
Za kraj se opet prisjetio igračke karijere.
- Bilo mi je super u Zagrebu, imam lijepa sjećanja iz Hrvatske, zato ni ne čudi da sam ostao u kontaktu s brojim igračima i trenerima iz vaše zemlje. Uostalom, zato smo i ovdje. Neven Karković i ja smo se brzo dogovorili, ovo je dobar trening za obje reprezentacije. Nadam se da će obje reprezntacije ostavriti što bolje rezultate u Durbanu - zaključio je Krzeszewski.