Malobabić: I dalje ne vjerujem da idem na Olimpijske igre

Hrvatska će nakon Londona 2012. opet imati predstavnicu na Olimpijskim igrama u stolnom tenisu.

Riječ je o Ivani Malobabić ex Poljak, dolazi iz Duge Rese, a 4. srpnja navršit će 44. godine! No, za našu Ivanu godine su samo broj, jer po fizičkoj spremi mnoge mlađe igračice bi joj pozavidjele. U Pariz se kvalificirala putem svjetskoj renkinga, a bilo je to dugih godinu i pol dana gdje je ‘lovila’ što bolje rezultate kako bi se penjala na renkingu. U jednom trenutku je bila 71., što joj je učinak karijere, a trenutno je 73. na svijetu. Dovoljno da se nađe na popisu za Pariz, iako je strijepila do zadnjih trenutaka.

- Ljudi mi čestitaju, a ja i dalje ne vjerujem. Čekam da ‘pozelenim’ na toj listi za Pariz, a ja jedino zelena od muke ha, ha. Uvijek sam sanjala ostvariti plasman na Olimpijske igre, to je san svakog sportaša, a meni se taj san ostvario u 44. godini. Iskreno, nikad nisam mislila da će se to meni dogoditi - otvoreno će Ivana te dodati:
- Sve se posložilo nakon korone, kockice su se počele slagati kako sam priželjkivala. Lani na Europskim igrama sam ušla u Top 100 i shvatila pa ja bih mogla i u Pariz. Nakon toga sam igrala sve bolje, dvaput sam bila u polufinalu međunarodnih turnira, nekoliko četvrtfinala. Taman kad mi je trebao neki uspjeh, baš mi se to i ostvarilo.

U međuvremenu je postala ekspert za bodovanje, “diplomirala” statistiku i matematiku vezanu uz stolni tenis, a bilo je i izazovnih međunarodnih turnira gdje je koristila tablete za spavanje.

- U Beirutu je bilo “veselo”. Tamo su išli svi koji su lovili Pariz, doručak, ručak i večera su se samo zbrajali bodovi. Jedino se o tome pričalo. A navečer se znao čuti koji rafal, pa eksplozija. Nije mi bilo svejedno, ali popila sam tabletu za spavanje i natrag u krevet.

Što je najbolje u Beirutu je ušla u polufinale, što joj je jedan od najboljih rezultata u karijeri.

- U Argentini je temperatura u dvorani bila oko 7 stupnjeva, na kvalifikacijama i oko 3 stupnja. No, meni su te temperature odgovarale zbog stila igre, a i nije mi bilo hladno kao većini.

Hladan tuš doživjela je na olimpijskim kvalifikacijama u Sarajevu.

- Na dan puta u Sarajevu probudila sam se s temperaturom od 38 stupnjeva. Užas, najbitniji turnir u četiri godine i mene, eto, uhvati temperatura. Bilo mi je za poludjet. I onda se na prvom dijelu turnira najbolje rangirane igračice ne kvalifikaciju, već su to ostvarile one koje su bile iza mene na renkingu. Pa čuješ da na OI ne ide njih 15 sa svjetskog renkinga, već 12. Što je najbolje ja sam bila tu negdje oko 12 mjesta u tom trenutku.

Poslije turnira u Sloveniji je izračunala da je ‘unutra’. Iako nije htjela pretjerano slaviti, nije još vjerovala. Ipak, kad je stigla u rodnu Dugu resu času vina je otvorila.

- Ni sad ne vjerujem da sam unutra, još mi to nije sjelo. Nakon posljednje rang liste moje kolegice su počele objavljivati da su “unutra”. Zvala sam kolegicu iz Srbije, Lupulesku, pitala što se događa jer još nismo “pozelenile” na rang listi, na što mi je ona rekla da ne zna, ali da ona već ima kartu za Pariz. Krajem lipnja imam fotografiranje s vaterpolistima, tek tada ću shvatiti da se to meni stvarno događa.

Tijekom godina je bilo svašta, razmišljala je i o prekidima karijere, ali nije je lako slomiti. Takva joj je i igra.

- Non stop sam bila na nekoj vagi, ali onda mi se dogodi neki dobar rezultat i dobijem još veću motivaciju. Volim ovaj sport, igram ga srcem. Iskreno, ostavljam se profesionalnog igranja već deset godina, ali onda shvatim da mogu još puno dati. Dok me tijelo služi, dok imam rezultate, igrat ću sigurno.

Pogotovo joj u prilog ide što nema previše djevojaka s “materijalima” na reketu.

- Dosta mlađih ne znaju na defenzivu. Iskusnije igračice imaju iskustva, ove mlađe se ne snalaze baš. Tu je moja prednost. Moj stil je još drugačiji jer imam soft na reketu.

I na klupskoj sceni je bila odlična sezona. S Linzom je osvojila Prvenstvo, Kup i treće mjesto u Ligi prvaka. Učinak u Austrijskoj ligi je bio 27-0! Inače, stolni tenis počela igrati u STK Pamučna industrija, današnji Aquaestil, a nakon toga je još igrala za dr. Časl, Bjelovar, TIS i Varaždin. Od inozemnih klubova igrala je za austrijske klubove Villach i sadašnji Linz.

- Stvarno odlična sezona i ostajem u Linzu još jednu sezonu. Moram se zahvaliti mojoj obitelji koja me trpjela cijelo ovo vrijeme. Bilo je tu veselja, suza, nervoze, a oni su sve to istrpjeli. Kao i STK Varaždin, klubu koji mi je bio velika podrška cijelu sezonu i ljudima koji su mi puno pomogli.

Za kraj se osvrnula na Pariz i očekivanja.
- Važno je kakav će biti ždrijeb. Mi stolnotenisači ne volimo u ždrijebu izvući Kineze. Svakako ću se nastojat što bolje pripremiti. Dat ću sve od sebe jer ne odlaziš svaki dan na Olimpijske igre - zaključila je Malobabić.