Nedavno se u Rimu završilo rekordno veteransko Svjetsko prvenstvo, a medaljama se okitilo i dvoje hrvatskih predstavnika. U Vječnom gradu zablistali su Branka Batinić i Josip Martinović. Vinkovčanka (66) je igrala u kategoriji iznad 65 godina i osvojila srebro u singlu te broncu u mješovitim parovima, dok je Konavljanin (85) osvojio broncu u parovima iznad 85 godina. Lijep uspjeh ako znamo da je SP u Rimu oborilo rekorde, natjecalo se 6200 sudionika iz 111 zemalja svijeta.
Što se tiče Batinić tiče zapravo ništa novo, njeni uspjesi na veteranskim prvenstvima su postali već uobičajena vijest. Na svjetskim smotrama osvojila je ukupno osam medalja, jedno zlato, tri srebra i jednu bronca u singlu, zlato i broncu u parovima te broncu i mješovitim parovima. Još na to treba pridodati i europske medalje. Na EP-ima je ukupno osvojila 11 medalja, pet puta je bila pojedinačna prvakinja, triput u parovima, osvojila je jedno srebro i dvaput je bila brončana. Prvo EP igrala je 1999. u Göteborgu, prvo SP 2002. u Luzernu, a 22 godine kasnije i dalje je na svjetskoj sceni i - osvaja!
vij
U pojedinačnoj konkurenciji zaustavljena je u finalu od Kineskinje Hu Fenglan s 3:1 (-9, 6, 6, 4), dok je u miksu sa Šveđaninom Ake Hussom svladana u polufinalu od japansko-kineske kombinacije Masataka Tokai i Hu Fenglan s 3:2 (-10, 9, 5, -6, 7). U ženskim parovima je bila na korak do polufinala i medalje, ali Batinić i Estonka Ilves-Schalk su zasutavljene u četvrtfinalu od Amerikanki Hui i Tang s 3:2 (8, 11, -10, -4, 5).
- Jako sam sretna jer nisam baš očekivala da ću osvojiti dvije medalje, a pogotovo ovu srebrnu u singlu. Nisam dugo igrala Svjetsko prvenstvo i pokazala sam da sam i dalje u formi, da mogu do postolja. Što se tiče finala borila sam se, ali Kineskinja je jednostavno bila bolja. No, nitko sretniji od mene, osvojila sam dvije medalje na prvenstvu gdje se natjecalo 6200 igrača iz cijelog svijeta - istaknula je Branka Batinić.
Branka Batinić je rođena u Vinkovcima 8. svibnja 1958., gdje je i počela igrati stolni tenis u Spačvi odnosno Lokomotivu, a veći dio karijere bila je vezana uz Zagreb (Marathon i Mladost) gdje je ostvarila velike sportske uspjehe.
Branka je bila 22 puta prvakinja Jugoslavije, 16 puta prvakinja Balkana, 42 puta prvakinja Hrvatske, najbolja sportašica Jugoslavije 1975., najbolja sportašica Hrvatske 1975. i 1984., najbolja sportašica Zagreba 1984. i Vinkovaca 1975., šest godina zaredom najbolja sportašica Akademskog sportskog društva Mladost (1980. -1986.), dobitnica Nagrade Grada Zagreba 1981., osvajačica je sedam medalja sa svjetskih i europskih prvenstava za vrijeme aktivnog igranja. U 2021. primila je nagradu HOO-a Matija Ljubek i to za životno djelo, a godinu kasnije primila je i godišnju nagradu Franjo Bučar. ETTU (Europska stolnoteniska federacija) i BTTU (Balkanska stolnoteniska federacija) proglasile su je za najuspješniju stolnotenisačicu Balkana u posljednjih 50 godina.
U Rimu je do uspjeha karijere stigao i Konavljanin Josip Martinović, u kategoriji iznad 85 godina i u paru s Čehom Františekom Kynclom je osvojena je bronca. U polufinalu su ih zaustavili Švicarci Iffland i Schwiegers s 3:0 (6, 5, 4).
Ne znamo je li ima netko tko je više puta od njega bio sudionik velikih veteranskih natjecanja, ali on je s reketom u ruci ni manje, ni više nego 70 godina. Znao je do sada osvajati medalje na utješnim turnirima, ali nikad u glavnom turniru. Ovo mu je bilo 18. svjetsko prvenstvo, a igrao je i na svih petnaest europskih prvenstava.
- Malo sreće, malo dobre igre, i na kraju je ispalo sve lijepo! Bilo je prekrasno - rekao je gospar Martinović.
Josip Jozo Martinović, počasni predsjednik dubrovačkog kluba Libertas Marinkolor, 2017. godine je bio dobitnik Nagrade za životno djelo Dubrovačkog saveza športova. Osim što je sudionik brojnih svjetskih i europskih veteranskih prvenstava, iza njega je više od trideset nastupa na državnim veteranskim prvenstvima...
- Kad dobijete nagradu za životno djelo, tada bi trebalo to biti to, kraj karijere. Ja ne mislim stati - svojedobno je poručio Martinović.
- Svjetsko prvenstvo je svake parne godine, neparne su europska prvenstva. Debi na SP-u sam imao 1988. godine, i od tad sam propustio samo jedno svjetsko prvenstvo, a prvi put sam na Europskom igrao 1995. godine u Beču, i od tad nisam propustio niti jedno - istaknuo je Martinović.
Na SP-u u RImu još su nastupali Josip Đuran, Tomislav Glad, Željko Glad, Vjekoslav Gregorović, Emil Gubica, Ratko Kovačić, Petar Mačešić, Ivana Medvedović, Đuro Paher, Vesna Perhoč, Sergej Počuča, Dragan Rakić, Miro Rihter, Goran Sakal, Zoran Šunjić i Vladimir Žagar.
