Gaćina: Zadnje Igre? Ma kakvi, želim i u Pariz...

Bit će mu to četvrte Olimpijske igre i vjerojatno je po tome jedan od iskusnijih hrvatskih sportaša, koji će nastupiti u Tokiju.

- Negdje su napisali da sam veteran. Kakav veteran, koji im je... Pa nemam 50 godina, već 35 - ispalio je sa smiješkom Andrej Gaćina, hrvatski stolnoteniski reprezentativac koji je olimpijski put započeo je 2008. u Pekingu.
U Pekingu je naša reprezentacija zaustavljena u četvrtfinalu (Tan Ruiwu, Zoran Primorac i Andrej Gaćina), a najbolji pojedinačni rezultat Andrej je ostvario u Londonu 2012., kada je ispao u osmini finala. Od Pekinga nije igrao u ekipnoj konkurenciji, zato će ove Igre biti posebne za njega jer će nastupiti i pojedinačno i ekipno.
- Bit će to, prije svega, čudne Igre. Ova situacija s pandemijom je učinila svoje. Nakon što su odgođene činilo mi se kako ima vremena, ali moram priznati da je brzo proletjelo.
Proletjelo je i vrijeme od sad već davne 2008., ali njemu jake drage godine.
- Uh, to su mi bile prve Igre, takvo uzbuđenje je teško opisati. Nisam znao što očekujem. Znate, brat Željan i ja smo kao klinci upijali svaki trenutak Olimpijskih igara. Nismo se micali od televizora, gledali smo ama baš sve sportove. Nije nam bilo važno je l’ nastupaju naši ili stranci, samo da su natjecanja. Zato mi je taj Peking bio još veći doživljaj. Do jučer sam pratio te sportaše na televiziji, a sada si ti dio te priče. I bilo je odlično. Puno sportaša na jednom mjestu, bilo je dobro organizirano, dosta smo se međusobno družili, bio je besplatan McDonald’s ha, ha. Tad sam uživo vidio Federera, Nadala, Đokovića, Bolta prije nego je postao svjetska zvijezda itd. Sjećam se da smo svi završili u nekom disko klubu, cijeli klub je bio prepun olimpijaca sa svih strana svijeta. Specifičan osjećaj. Je, bio je nekih sitnih ‘pizdarija’ u selu, ali tko će se više toga sjećati. Uglavnom, ništa bitno. U Londonu i Riju je bilo drukčije jer sam odmah nakon ispadanja glavom već bio na odmoru i Jadranu. Pokupiš stvari i hajde doma. Zaželiš se nakon toliko mjeseci treninga, kampova i svega ostalog da se dobro odmoriš. I da na sve zaboraviš.
Biti u selu je poseban osjećaj, ali nije onakav kakav se mnogima čini.
- Ma biti dio te priče je odličan, pogotovo na početku. Dovoljno da osjetiš tu atmosferu. Ali, vrlo brzo krenu natjecanja, sportaši se fokusiraju, vidi se promjena u njihovom ponašanju. Nema previše zezancije i svi se razbježe u svojim obavezama. Možda je navečer, nakon svega, opuštenije, okupe se neki u misiji, ali nije to nešto vau. Barem kako se neki put prezentira. Neki put kad čitam ispada kao da su tamo ne znam kakve zabave. Nema toga, barem ne u toj mjeri o kojima svi pričaju. Doduše, možda ja nisam znao za to ha, ha.
Nakon prebiranjima po sjećanjima okrenuo se sadašnjosti. Cijela reprezentacija je odradila pripreme u Opatiji, ‘društvo’ su im radili Slovenci, a put Tokija će 18. srpnja.
- U ekipnom dijelu ne bih htio na Kineze i Nijemce - istaknuo je pa se ispravio:
- Maaa, mogu i Nijemci. Kinezi su ipak daleko najteža konkurencija. Na svim poljima su jaki, teško je tražiti slabu točku. Mislim, jak je i Japan, Koreja, Tajpeh itd., ali to su ipak neke druge priče u odnosu na Kinu. Ti azijski igrači, izuzev Kineza, su dosta poput robota. Ako ne krene dobro znaju se pogubiti. Uostalom, na SP-u smo dobili Koreju. Istina, nisu bili u baš najjačem sastavu, ali su bili jaki i taj uspjeh nitko od nas nije očekivao. Ako oni krenu dobro u meč teško ih je hvatati. No, vidi se na njima da su uložili puno i taj pritisak zna odraditi svoje ako ne krene kako su planirali.
To ne pali kod Kineza?
- Oni su daleko ispred svih. Osim fizički, oni su i mentalno strašno jaki. Na Olimpijskim igrama se bore kao nikad. Svaki poen se deru, skaču, bore se kao da oni nisu izraziti favoriti. Uostalom, riječ je o reprezentaciji s tri najjača igrača na svijetu, o čemu pričamo. Nema tu previše filozofije. Maštam ja i o takvoj pobjedi, ali, realno, u susretu s njima nam dajem pet posto šanse, ako i toliko. Čak i da ‘skineš’ jednog ostanu ti još dvojica. Njima je najneiskusniji Fan Zhendong (24), a ima popriličnu riznicu medalja.
I trenutno je najbolje rangirani igrač svijeta.
- Ne postoji takva dominacija jedne zemlje u sportu.
Kinezi su na Olimpijskim igrama osvojili 28 od 32 zlatne medalje. Kad vidite kakav bazen igrača imaju tek onda shvatite protiv čega se borite. Kad na jednom igralištu stoji više stotina klinaca i lamataju reketom u prazno. A to je samo jedno školsko igralište za nogomet, u jednom manjem kineskom gradiću od cca 10 milijuna stanovnika.
- Niti jednoj ekipi na svijetu ne dajem više od 10 posto šansi u susretu s njima. To vam dovoljno govori. Previše su superiorni, to im je nacionalni sport s bazom od ‘milijun’ igrača. Kod njih nema opuštanja, to kod njih ne prolazi. Na svim turnirima su superiorni, a na Igre dolaze najspremniji ha, ha. Što se tiče ostalih sa svima se da igrati. Nikome nije svejedno, veliki su ulozi, a tada je sve moguće.
Kako gleda na pojedinačnu konkurenciju?
- U Londonu sam bio u dobroj formi, zdrav, i tada je bio dobar rezultat. U Riju su me ulovila leđa i to sat vremena prije meča. Nisam mogao pružiti svoje najbolje igre. Tako da je jedino bitno da u Tokiju budem zdrav. Naravno, i nek me ždrijeb pomazi, da baš u 1. kolu ne idem na Kineza. Jedan Aruna je na Igrama dobio Chuana, pa nakon toga Bolla. Osobno bih u tom meču kuću stavio na Bolla. Trenutak ludosti, suparnik se stisne i odmah su izgledi 50-50. To je jedna od zanimljivosti ovog sporta.
S obzirom na to da su vam prikačili naziv veterana i da imate 35 godina, je l’ razmišljate da su vam ovo oproštajne Igre?
- Ma kakvi zadnje, igrat ću dok god ću biti spreman. Hoću, u to budite sigurni. Dok je tijelo spremno ja ću se truditi kvalificirati. Pariz je blizu, već za tri godine i ciljat ću da budem i tamo.
Zanimljivo, ne tako davno ste govorili drugačije?
- Je, nakon turnira u Katru sam upao u neku crnu rupu. Prvi turnir pa opet ozljeda, baš sam bio u ‘banani’. Iz današnje perspektive svijet je puno ljepši. Mislim da mogu dati još dosta. Imam 35 godina, ali to nisu velike godine za stolni tenis. Zavisi i o tome koliko ulažeš u sebe. kako spavaš, jedeš, treniraš, kao se istežeš, masiraš itd. Sada više energije trošim na održavanje tijela nego na stolni tenis, ali ako je tijelo u redu igra ne pati.
Znači pokušat ćete uloviti svog Zadranina, Zorana Primorca. Inače, legendarni Zoki je nastupio na čak sedam Igara!
- Ma ne, ne ganjam nikog. Igrat ću koliko će tijelo dopuštati. Pariz sigurno, poslije ćemo vidjeti. Nedavno sam na Europskom prvenstvu igrao s vrlo dobrim Portugalcem Geraldom i dobio ga 4:0. Riječ je o najboljem igraču francuske lige u kojoj je ostvario skor 25-2. Znači i dalje sam tu, dobro igram i ne dam se lako. I s Ovtcharovim sam dobro igrao do 2:2 u setovima, ali nakon medicinskog time-outa on je preuzeo inicijativu. Godine ne osjećam, definitivno se ne osjećam kao da imam 35 i da mi to predstavlja neki problem. U glavi sam dobar, svaki dan imam veliku želju za treningom. Što je najbolje ja bih i sada trenirao kao i prije deset godina, više od svih, ali ne mogu, moram usporiti. Trenutno, jer možda je taj period tih ozljeda sada iza mene. I uživam trenutno u Opatiji. Na pripremama se mogu posvetiti sportu i psihički i fizički. Sve je posloženo, od odmora, spavanja, hrane, treninga itd.
Gaćina 2008. i 2021. U čemu je razlika?
- Uf, glava je puno bolja. Pristup samom sportu i životu. Iskustvo je velika stvar, neprocjenjiva. Sada i lakše prihvaćam poraze, bolje vadim zaključke iz mečeva. I na kraju spoznaja da sport nije sve u životu. Kad izgubim imam druge stvari kojima se okrećem. Sada su tu supruga i dijete, bitno je kako se oni osjećaju i da su zadovoljni. Je, sport nam donosi kruh, financijsku stabilnost, i nikad to neću shvaćati neozbiljno. No, definitivno nije sve. Stolni tenis mi je veliki gušt, treninzi su mi ispušni ventil.
Za kraj, u Tokiju ćete se, uz vaterpoliste, jedini natjecati u ekipnoj konkurenciji. Stvara li vam to pritisak?
- Ma ne, ima tu jačih ekipa. Naš veliki cilj je bio da se plasiramo i to smo napravili. Sadašnji cilj je da igramo najbolji stolni tenis u životu. Kad smo se plasirali nismo mislili da ćemo biti jedni od rijetkih u ekipnoj konkurenciji. Žao mi je što nas ne ide više, da bude kao u Londonu. Tada nas je bilo najviše, što ne. Ne znam što bih rekao, možda je problem u sustavu, možda se nešto treba mijenjati. Ne vjerujem previše u slučajnosti.

 

Bez supruge i obitelji bi to bilo jako teško
S obzirom na to da ga često nema doma, osvrnuo se i na obitelj te koliko je taj dio života važan za uspjeh.
- Bez obitelji i supruge Ane ovakav moj život bi bio neizvediv. Bitno je da je sve posloženo. Jer ako nije, sve će se reflektirati na stolu. Skupljaš stres izvan arene i onda kad dođeš za stol se raspadneš. Zbog tih trzavica, koje se događaju u svakodnevnom životu, se ne odmoriš i naspavaš kako bi trebao, a to sve se reflektira na tvoje izvedbe. Neopisivo je važno da imaš obitelj koja ti pruža potporu. Pogotovo ako još imaš i dijete.

 

Odličan odnos s izbornikom Karkovićem
Osvrnuo se i na Savez, izbornika Nevena Karkovića.
- U zadnje vrijeme stvarno smo zadovoljni odnosom prema nama. Putujemo gdje trebamo, sve je na vrijeme, pripreme i treninzi su odlične itd.. Naravno, uvijek to može bolje, ali ne treba biti nezasitan. Dosta tih zasluga ide i prema izborniku Karkoviću, koji sve drži pod kontrolom. Stvarno imamo dobru suradnju. Dosta diskutiramo, uvažava moje mišljenje, ali on je u cijeloj priči šef i njega se sluša. Nije tip da želi nametnuti svoje mišljenje pod svaku cijenu. S Tomom, Franom i Filipom ima drugačiji odnos, što je i normalno jer je njih i odgojio. Stvarno imamo super odnos, svakako najbolji odnos s nekim izbornikom - kazao je Gaćina.